Prekrasni zapadnoslavonski gradići – Pakrac i Lipik – okruženi bogatom prirodom i vrijednom povješću, nažalost, i dvadesetak godina nakon rata, još su uvijek prepuni dubokih ratnih ožiljaka. Mnoge su zgrade obnovljene, ali još je uvijek više onih s tragovima gelera, pa čak i onih iz čijih preostalih zidova raste drveće i korov.

Ožiljci rata još su dublji u srcima stanovnika Pakraca i Lipika.

– Ne znam jesu li nas besramno pokrali svih ovih poratnih godina ili su nas jednostavno zaboravili. Lijepo je vidjeti neke obnovljene zgrade, zasađene drvorede, ulickane i osvjetljene trgove sa spomenicima političara, ali od toga se ne može živjeti. Nije nas ubio rat, ali nas ubija nepravda i nezaposlenost. Zbog toga nam i djeca odlaze. Nekada je ovdje dolazila europska gospoda da se liječi i uživa u prirodi, a danas nema ni jednog jedinog hotela – požalila mi se jedna starija Lipičanka.

I zaista, Europa i europski fondovi ovdje bi mogli puno toga uraditi za povratak boljeg života. Obećala sam im da ću kao europarlamentarna zastupnica učiniti sve da barem malo vratim sjaj i radost života kakav je očito nekada bujao na ovim psunjskim obroncima zapadne Slavonije.