U situaciji kada svakom četvrtom Europljaninu, dakle 125 milijuna ljudi, prijeti siromaštvo,  godišnje u EU na smeću završi 89 milijuna tona neprodane hrane. U Hrvatskoj se godišnje baci oko 400 tisuća tona hrane. U isto vrijeme, nacionalni i EU propisi o sigurnosti, pakiranju, trgovanju i prodaji hrane često odvraćaju trgovine i proizvođače od doniranja hrane.

– Zdravstveno ispravna i iskoristiva hrana se uništava u apsurdnim količinama i zato mi je drago što sam imenovana za izvjestiteljicu Europskog parlamenta za izvještaj o bacanju i sigurnosti hrane. To znači da ću imati vodeću ulogu u sastavljanju dokumenta kojim će se Europskoj komisiji predložiti konkretne mjere i potencijalne zakonodavne promjene kojima će se olakšati doniranje hrane u EU, izvijestila je hrvatska eurozastupnica Biljana Borzan.

Zbog naših potrošačkih navika i važećih propisa supermarketi velik broj neprodanih prehrambenih proizvoda  povuku iz prodaje i unište. To se posebno odnosi na proizvode kojima ističe rok trajanja, artikle koji su ostali nakon privremenih akcija, voće i povrće čiji se izgled ne smatra standardnim itd. Svatko razuman se grozi kada se baca kruh, no pekarima ga je jednostavnije baciti nego riskirati da doniranjem prekrše zakone i to se mora promijeniti.

Borzan je s još tridesetak kolega početkom godine oformila koaliciju za usklađenje europskog zakonodavstva kako bi se olakšalo doniranje i spriječilo bacanje hrane. Lobirajući svaki u svojoj političkoj grupi skupili su natpolovičnu većinu  potpisa članova Europskog parlamenta za službenu deklaraciju o doniranju neprodane jestive hrane dobrotvornim organizacijama.

Deklaracija je bila prvi korak, a činjenica da je Parlament odredio izvještaj za zakonodavnu inicijativu baš na tu temu je veliko postignuće. Naime, njihov broj je ograničen i koriste se samo za važne stvari jer Komisija na temelju njih kreće u izmjene EU zakona.

– Kao izvjestiteljica planiram organizirati događanja u Hrvatskoj i Bruxellesu na kojima ću okupiti sugovornike iz redova prehrambene i zdravstvene struke, proizvođača i trgovaca, vladinog i nevladinog sektora i drugih. Hrvatska ima nekoliko vrlo dobrih inicijativa i udruga koje se intenzivno bave ovim problemom, na primjer „Mreža hrane“. Sam izvještaj će sadržavati pregled stanja, razloge bacanja hrane, prepreke doniranju i prijedloge rješenja te primjere dobre prakse, najavila je Borzan.

Opći zakon o hrani EU doniranje tumači kao tržišnu djelatnost i radi toga su donatori odgovorni za doniranu hranu i nakon doniranja. To znači da se izlažu tužbama u slučaju npr. trovanja, iako ne mogu utjecati na koliko dugo i na koji način primatelji donacije skladište hranu. Talijani su to riješili osnivanjem tzv. banki hrane koje kao posrednik između donatora i primatelja hrane preuzimaju odgovornost za zdravstvenu ispravnost hrane koju distribuiraju.

Danska ima odlične propise i inicijative kojima su u zadnjih pet godina za 25 posto smanjili bacanje hrane. Oni su uspjeli promijeniti javnu svijest da kupovanje hrane kojoj je blizu rok isteka trajanja nije sramota već građanska dužnost. Francuska je pak uspostavila sustav kazni za trgovačke lance i potrošače koji bacaju zdravstveno ispravnu hranu bez da je pokušaju donirati.

– Konačni cilj mog izvještaja će biti manje bačene, više donirane hrane. SDP-ova je prošle godine donijela propise kojima se doniranje hrane oslobađa od PDV-a i broj donacija se povećao, no u praksi još uvijek postoje prepreke. Neke od njih, poput osnivanja centralnog posredničkog tijela za sakupljanje donacija, se mogu riješiti u Hrvatskoj, no za neke je potrebno djelovati s razine EU, kazala je Borzan.

Bruxelles, 1.8.2016.

Doniranje hrane Hrana Zdravstvo