Nalazi Greenpeace-a alarmirali su javnost tvrdnjom kako je odjeća koju kupujemo ponekad opasna po zdravlje, no Europska komisija uvjerava da su kontrole efikasne

„Kemikalije korištene u obradi tekstila nerijetko su opasne, te mogu imati razoran učinak na ljudsko zdravlje. Ovisno o koncentraciji, izazivaju posljedice od svrbeža do raka. Varate se ako mislite da kupnjom skupe, markirane odjeće kupujete sigurno. Čak ni dječji artikli nisu pošteđeni! To je ozbiljan problem koji valja sustavno istražiti i, ako se pokaže potrebnim, žurno poduzeti korake na europskoj razini kako bi zaštitili zdravlje i potrošačka prava građana,“ apelirala je na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u veljači SDP-ova zastupnica Biljana Borzan.

Na upit odaslan Europskoj komisiji stigao je odgovor iz  ureda povjerenika za zaštitu potrošača Nevena Mimice, u čiji resor spada i provjera zdravstvene ispravnosti odjevnih predmeta.

Kemijske tvari za tretman tekstila u europskim proizvodima regulirane su kroz nekoliko EU zakona. Europska komisija je  svjesna podataka iz Greenpeace-ovog istraživanja. Za potrebe studije kupljena su 82 proizvoda u 25 zemalja diljem svijeta ( sedam država članica EU). Od 82 proizvoda samo je jedan proizveden u EU, kaže se u odgovoru uz podsjećanje da Uredba REACH određuje ograničenja uporabe nekih opasnih tvari u tekstilu koji je proizveden ili stavljen na tržište u EU, poput nonilfenola i ftalata.

Direktivom o industrijskim emisijama i Okvirnom direktivom o vodama ograničavaju se ispuštanja i emisije takvih tvari, između ostalog i iz tekstilne proizvodnje, u zrak, tlo i vodu, obrazlaže Europska komisija pravni okvir zaštite potrošača u EU.

Po potrebi, nadležna tijela za nadzor tržišta u državama članicama poduzimaju mjere protiv opasnih proizvoda koji se pojave na tržištu ili na granicama EU.  Jedna od najvažnijih koraka je obavještavanje Europske komisije o ugrozi putem  Sustava brzog uzbunjivanja za neprehrambene proizvode (RAPEX). Broj prijava povezanih s prisustvom kemikalija u tekstilnim proizvodima koji predstavljaju opasnost za potrošače iznosio je 73 u 2011., 66  u 2012. godini i 99 lani.

Provedba ovih propisa obaveza je nadležnih vlasti u državama članicama EU. Sve tvornice tekstilnih proizvoda moraju u svojim dozvolama za rad imati i potvrdu da koriste najbolje dostupne im tehnike proizvodnje kako bi spriječile zagađenje okoliša a podvrgnute su redovnim inspekcijskim provjerama. Zagađenje se redovno kontrolira  i unosi u Europski registar ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari , tj. registar zagađivača. U slučajevima neprihvatljivog rizika po ljudsko zdravlje ili okoliš na razini EU moguće je uvesti restrikcije predviđene Uredbom REACH.

„Nakon ovih pojašnjenja možemo biti mirniji jer je sustav zaštite potrošača, barem što se legalnih tekstilnih proizvoda tiče, zaista na mjestu. Za mene, kao zastupnicu, kao građanku EU, kao liječnicu, sustav zaštite zdravlja potrošača ilustrira svrhu i smisao EU. Ipak, ne možemo biti potpuno zadovoljni ako samo jedan kontejner s potencijalno opasnim odjevnim predmetima uspije proći vanjske granice EU,”  kazala je Biljana Borzan.