TTIP: Pitanja i odgovori

- Kao dio službene delegacije Europskog parlamenta, u ožujku putujete u Washington. Koliko mi je poznato, susrest ćete se i sa predstavnicima američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) i ostalim sugovornicima relevantnim za TTIP.  Koliko je realno očekivati da ishod tih sastanaka utječe na konačni sadržaj TTIP-a? Što uopće očekujete od tih susreta?

Imat ćemo niz sastanaka u Kongresu, američkim ministarstvima, spomenutoj FDA, ali i organizacijama potrošača. Uglavnom znamo čega se bojimo i što očekujemo od TTIP-a u Europi, u SAD idemo saznati kakva su njihova razmišljanja.  Nije ni s naše strane Atlantika sve med i mlijeko, Amerikanci na primjer imaju strože propise za medicinske proizvode i automobilsku industriju.  Ne smijemo pretpostaviti  da su Amerikanci automatski za TTIP.  Svaki takav sastanak je bitan jer mi pomaže kod informiranja javnosti, koja je u ovom trenutku jako slabo informirana.  Osim toga, u jednom trenutku ću morati glasati za ili protiv i želim da moj glas proizađe iz upućenosti u sadržaj, a ne iz uputa moje političke grupe.

- Ima li hrvatska javnost razloga strahovati da će TTIP rezultirati smanjenjem standarda sigurnosti hrane i zaštite okoliša, od GMO-a, do hormona rasta u hrani i pesticida?

Povjerenica za trgovinu Cecilia Malstrom, koja je u Europskoj komisiji zadužena za TTIP, je rekla da su u pitanjima poput ovih koje vi navodite stajališta pregovaračkih strana toliko udaljena da o njima nema smisla pregovarati. Ja se iskreno nadam da je to tako, jer smatram da sigurnost i zdravlje građana ne smijemo žrtvovati radi slobodnije trgovine.  Dokumenti koje sam imala prilike vidjeti su ohrabrujući po tom pitanju, iako se radilo o 100-tinjak od ukupno dvije tisuće stranica.   Za GMO, hormone, pesticide i klor u hrani sam Komisiji postavila pismena pitanja i dobila odgovore koje se daju svesti pod "nema razloga za strah". To stoji crno na bijelo u dokumentu koju potpisuju povjerenici Europske komisije i ja ih držim za riječ. Ako ta obećanja prekrše neću poduprijeti TTIP.

- U Njemačkoj se, recimo, vodila velika javna rasprava o tome hoće li na police dućana stići američka "klorirana" piletina, o čemu se na kraju pod pritiskom javnosti oglasila i premijerka Angela Merkel. Čini se da u Hrvatskoj zasad izostaje javna rasprava na ovu temu, kao da nas se sve to"ne tiče"; Vi ste gotovo jedina koja se oglašava na tu temu. Kako to komentirate?

Još u prošlom mandatu sam se počela baviti TTIPom radi spoznaje da se događa nešto veliko o čemu gotovo nitko ne priča. Što sam dublje ulazila u tematiku sve više sam brinula da o političkoj odluci koja bi mogla izmijeniti globalne ekonomske odnose, ali i svakodnevne živote hrvatskih građana, u medijima i javnosti nema ni slova. U jednu ruku to ne čudi jer se nije previše promijenio stav da je Bruxelles daleko i da se odluke koje se tu donose nikog ne tiču. To nije točno, i građani bi se više trebali zanimati za stvari poput TTIP-a. Pozivam sve građane koji imaju pitanja ili komentare da mi se obrate putem web stranice www.biljanaborzan.eu. Komuniciram i s relevantnim državnim institucijama o potrebi izrade studije učinka TTIP-a na gospodarstvo RH.  Sporazum bi EU kao cjelini trebao donijeti značajan rast BDP-a, ali neće imati isti utjecaj na sve zemlje članice.

- Kako objasniti silnu tajnovitost vezanu uz taj sporazum, i sami ste kazali da ste se za vrijeme boravka u "sigurnoj sobi" Europarlamenta osjećali kao da ste u nekom "špijunskom filmu"?

Pregovori su kao partija pokera, ne želite drugom igraču otkriti koje karte imate u rukama. Pola postotka gore ili dolje za uvozne kvote u realnoj ekonomiji znači milijarde dolara i tisuće radnih mjesta.  Ogromni interesi su pitanju i to ne samo europski i američki. Prema nekim projekcijama, najveći gubitnici TTIPa bi mogle biti Kina, Rusija i druge velike svjetske ekonomije.  Iz te perspektive mogu razumjeti potrebu za tajnovitošću i sigurnosnim procedurama.  Uz sve to, ipak mora postojati javna kontrola javne politike.

- S obzirom na nepovjerenje javnosti, zar tolika tajnost nije kontraproduktivna, pogotovo ako znamo da TTIP u konačnici moraju odobriti parlamenti svake od 28 država EU-a i lako je moguće da će u jednoj od država biti dovoljno ISDS skeptika koji će blokirati čitav sporazum?

Naravno da je kontraproduktivna. Uz ovakvu razinu paranoje i dezinformacija, čak i ako završni tekst TTIP-a bude krajnje pozitivan za našu stranu, građane će biti u to teško uvjeriti. Komunikacija s javnošću je od samog početka loše odrađena, kao da se  Europska komisija nadala da će sve proći „ispod radara“. Nas 751 zastupnika predstavlja pola milijarde građana i na kraju moramo glasati o sporazumu. Usprkos tome mjesecima smo morali pritiskati Komisiju da nam se omogući uvid u ispregovarane dokumente.

ISDS ili mehanizam prema kojem multinacionalne tvrtke mogu tužiti nacionalne države radi profita izgubljenog usred promjena zakona je veći problem za neke druge zemlje nego za Hrvatsku. Mi s SAD-om od 1996. imamo potpisan bilateralni Ugovor o poticanju i zaštiti ulaganja s SAD-om koji u osnovi funkcionira kao ISDS.

- Smijete li – s obzirom na tajnost podataka s kojima ste se upoznali pregledavajući pregovaračke dokumente TTIP-a – kazati što su za vas najvažnija pitanja vezana uz Sporazum?

S TTIP-om se najviše bavim iz perspektive odbora u kojima radim u Europskom parlamentu - zdravstvo, hrana, okoliš i zaštita potrošača. No nedavno sam dobila informacije o jednom aspektu TTIP-a o kojem se malo zna, tzv. regulatornoj suradnji. U osnovi se radi o tome da bi vlada SAD i Europska komisija ubuduće jedna drugoj davali zakone na uvid i komentar prije nego ih puste u proceduru. To ima smisla ako želite da su nam zakoni i ubuduće usuglašeni, ali stvara ogroman demokratski deficit.  To otvara mogućnost da neki lobist američke industrije dobije nacrt nove EU direktive prije nego ja, odnosno premijer.  

Kako god izgledao na kraju pregovora, TTIP moraju  izglasati Europski parlament i Europsko vijeće. Vijeće će odlučivati konsenzusom, dakle ako jedan nacionalni parlament naredi svojem premijeru da ne glasa za sporazum, on neće proći.

- TTIP nipošto nije jedina briga potrošača – uostalom, i sami ste pitali Europsku komisiju na koji način namjerava zaštititi potrošače unutar EU od manipulacija s pakiranjem proizvoda, odnosno od "prodaje zraka"? Kako objasniti to da ni na razini Unije niti u državama članicama ne postoji jedinstvena deficija zavaravajućih pakiranja, kome je to u interesu?

Ja sam se u pitanju referirala na dizajn koji ostavlja potrošača u dojmu da kupuje veću količinu za istu cijenu tzv. "kupovanje zraka", ali i na obmanjivanje u vezi kvalitete. Primjer su čajevi od brusnice čija ambalaža i ime navode da pomislimo da sadrže više od 2% same brusnice, koliko je zapravo u sastavu. Definicije nema i sve se regulira pravilima o zavaravajućoj trgovačkoj praksi. Međutim, studija Europskog parlamenta iz 2012. jasno pokazuje jako mali broj pritužbi potrošača premda ih je 73% zavarano pakiranjima. Razlog je u nejasnim definicijama koje ostavljaju prostora za manipulaciju od strane proizvođača radi  veće dobiti, a i zbunjuju potrošače u vezi njihovih prava.

 

Dio odgovora objavljen u Slobodnoj Dalmaciji http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/276700/Default.aspx

 

Osijek, 3.3.2015.

 

 

 

 

Galerija
Video